Bogodavanje i bogoživljenje
Bogoživljenje i bogodavanje su komajine originalne metode seksualne apstinencije. Svrha seksualne apstinencije je osvješćivanje i prihvaćanje nagonskog i životinjskog u čovjeku, njegovo produhovljavanje te dosizanje više svijesti. Kroz apstinenciju treba dovesti seksualnu energiju iz područja spolnih organa do čeone odnosno tjemene čakre. Kroz to se postiže ubrzani razvoj ljudskog mozga.
Nedovoljno svjesno učinjen seks zahtijeva ogromnu količinu živčane, vitalne i duševne energije. Ako uopće ne činimo seks, već se uzdržavamo na ispravan način, dobit ćemo višak životne energije. Unutar našeg psiho-fizičkog sustava događa se nešto slično kao kad se u nuklearnom reaktoru dosegne kritična masa. Ako čovjek uspije ostati u stanju ljubavi i zaljubljenosti, nastaju „hormoni“ radosti i oduševljenja u velikim količinama, kao i „hormoni“ koji omogućuju da se Kundalini-Shakti, Duh Sveti, lakše izrazi kroz naš endokrini i živčani sustav. To je esencija metode bogoživljenja:
Bogoživljenje – „živjeti Boga“. Ova metoda je izvanjski najsličnija kršćanskom celibatu i hinduističkoj Brahmacharyi, jer se bogoživitelj/-ica uzdržava od svake seksualne aktivnosti s ciljem da kroz sebe „živi Boga“. Bogoživljenje se od hinduističke Brahmacharye i kršćanskog celibata bitno razlikuje u sljedeća dva obilježja:
1. Bogoživitelj/-ica smije izvoditi ljubivanje, tj. ljubavnu meditaciju,
2. Bogoživitelj/-ica smije, na osnovi komajinog specifičnog pristupa seksualnosti („seks je najsvetija, najbožanskija aktivnost ljudskog bića“) primjenjivati u svojim meditacijama čak i slike seksualnog sjedinjenja – ovo naravno samo u mjeri u kojoj kao posljedica takve nutarnje aktivnosti dolazi do sljedećih fenomena: a) povećava se vlažnost očiju i sluznice u nosnicama, b) nastaje fina, ukusna slina, c) cijelo tijelo se puni životnom energijom i osjećajem potpune ispunjenosti i ugode; dalje – nevinka zrači bezgraničnu i bezuvjetnu ljubav za sve i svakoga, čovjek postaje svjestan svoje zračeće aure i kao posljedica toga svog jedinstva sa sveobuhvatnim životom, nestaje osjećaj vlastitog „ja“. Bogoživljenje znači prije svega dvije stvari: - čovjek živi samo za Boga, cijeli svoj život predaje u potpunosti Bogu; - kao posljedica te predanosti Bog se savršeno očituje kroz ljudsku dušu i tijelo, u skladu s dosegnutim stupnjem razvoja dotičnog čovjeka. U bogoživljenju može dakle živjeti u najvišem smislu te riječi samo – utjelovljeni Bog.
Bogodavanje – davanje odnosno predavanje cijeloga sebe, time i svoje seksualnosti Bogu. Seksualno milovanje je dozvoljeno kod ove metode, ali pod točno definiranim uvjetima. Tako npr. bogodavatelj/-ica ne smije ni u kom slučaju imati orgazam.
U čemu je prednost ovih metoda pred drugim, sličnim metodama kao npr. kršćanskom celibatu ili hinduističkoj Brahmacharyi? Zato što je kod ovih metode malo vjerojatno da dođe, u psihološkom smislu, do potiskivanja seksualne energije i kroz to rezultirajućih negativnih posljedica. Poznato je da mnoga shizofrena oboljenja nastaju upravo u puritanskim obiteljima u kojima se seks smatra za grijeh i gdje nije dozvoljena tjelesna strast. Time su bogoživljenje i bogodavanje tehnike koje komaja nudi kako mladima, tako i starijima.
Usp. i iscrpni prikaz u Komaja - die geistige Liebes- und Lebenskunst, Zürich/Konstanz 1998, str. 125-133, kao i:
Eros i Logos ili Prosvijetljena ljubav, Zagreb, 2000. str. 155-160