Duhoglasje - ili komajina mantra-joga
Psihofonika je znanost o duševnom, odnosno duhovnom porijeklu i temeljima ljudskih i životinjskih glasova. Glavni poticaj nastajanju i razvoju psihofonike kao znanstvene discipline bio je i jest razvitak glasovnosti, tj. sposobnosti izražavanja kako vlastitih tako i tuđih tjelesnih, duševnih i duhovni sadržaja glasom i glasovima. U duhovno-znanstvenom školovanju komaje ovo je jedna od sposobnosti kojoj se posvećuje najveća pažnja. Duhoglasnici i duhoglasnice komaje tako se osposobljavaju za pravilan izbor ne samo duhovih imena svojih budućih učenika i učenica, nego i za, što je daleko važnije, pravilan izbor mantre kao i za inicijaciju duhovnog učenika u njeno korištenje.Duhovna imena
Duhovna imena daju se iz vrlo različitih razloga i motiva. U osnovi je ime poziv i „nalog“ koji pojedinac može odbiti ili može usvojiti njegovu podržavajuću simboličku snagu: roditelji danas često daju svojoj djeci imena junaka iz romana ili iz povijesti, sportaša, umjetnika, političara, kako bi na taj simbolički način dali djetetu poticaj da naknadno slavi svog imenjaka.
I u Komaji se duhovna imena daju kako bi se unaprijedio duhovni razvoj pojedinca. Imena se ne biraju po semantičkim, već po psihofoničkim principima. Kao što zvuci glazbe utječu na psihu čovjeka (opuštaju ili oživljuju, umiruju ili uznemiruju), tako utječu i glasovi tj. glasovne kombinacije: ime Jasmin oslobađa druge snage negoli Barbara, ime Ronaldo druge nego Amon.
U skladu s time se kod davanja duhovnih imena u Komaji prvo ustanovi koje vrline su toj osobi najpotrebnije za njen duhovni razvoj. Nadalje, ime kao glasovna kreacija mora u nekoj mjeri zrcaliti i već postojeće vrline, odnosno duševnu strukturu dotične osobe. Ime je nađeno i usvojeno kad neko od predloženih imena prihvate kao pogodno i osoba za koju se ime traži i prisutni učitelj komaje. Ukoliko bi osoba nakon nekoliko tjedana ipak osjetila otpor prema novom imenu, tada se ime istim postupkom može i promijeniti.